Pokenutost kretnji odvija se unutar same stvari,

gotovo kao neko unutarnje kruženje, nikada ne smeta njen mir i stabilnost njene arhitekture.

Svjetlo je primorano doći k tom pokretu vlastitom osobinom onih površina čiji se nagibi toliko mijenjaju, da svjetlo ovdje polako teće, ondje se ruši, sad kazuje plićinu, sad dubinu, sad se zrcali, a sad opet potamnjuje. Svjetlo što dotiče jednu od tih stvari, nije više bilo koje svjetlo i nema više slučajnih obrata, stvar ga uzima i pravi iz njega svoju vlastitost.